Stopala i njihovu strukturu možemo promatrati kao fino sastavljeno remek-djelo koje koordinira mnoge komponente. Raspored kostiju u stopalima omogućava da mirno stojimo, hodamo ili trčimo te da pritom zadržimo ravnotežu, a komplicirana struktura ligamenata, tetiva i mišića daje im izuzetnu fleksibilnost.
Stopala su poput ogledala našeg tijela. S obzirom da nas nose kroz život, ona u potpunosti odražavaju naše stanje. S preko sedam tisuća živčanih završetaka, vrlo su osjetljiva na podražaje. Svaki dio tijela i svaka tjelesna funkcija ima odgovarajuću refleksnu točku na stopalu. Refleksne točke na stopalu vjeran su odraz organa, žlijezda i drugih dijelova tijela. Djelujući na njih, refleksoterapeut može, preko živčanih puteva, stimulirati bilo koji organ, funkciju ili dio tijela koji je napet, začepljen ili oštećen prilikom nesreće, ozljede ili bolesti. Kada postoji problem vezan uz neki dio tijela, refleksna točka koja odgovara tom dijelu bit će osjetljivija kada se na nju izvrši pritisak. Djelovanjem preko refleksnih točaka ublažavaju se simptomi i smanjuje osjetljivost na dodir.
Refleksoterapija uči da opstanak svakog organa i žlijezde ovisi o njihovoj sposobnosti stezanja i opuštanja. Kada se nešto prepriječi na energetskom kanalu, primjerice kada se kristali kiselina, otpadne tvari ili neiskorišten kalcij natalože na osjetljivim živčanim završecima u stopalima, tok energije je prekinut što negativno djeluje na organ kojem je ova energija namijenjena. Blokade na energetskim linijama i poljima izazivaju primjetnu bol i, u određenim stanjima, ograničavaju pokret i funkciju te dolazi do primjerice ukočenog vrata ili boli u leđima. One se također odražavaju na krvotok što se prvo primijeti na udovima – hladne, krute i bolne ruke i noge vrlo su česta pojava. Otpadne tvari se talože u najnižoj točki gravitacije i refleksoterapeut ih jasno osjeća dok radi na stopalima.
U holističkom pristupu zdravlju kakav je refleksoterapija, ne tretira se bolest niti simptom, već cijela osoba. Sve brži i stresniji stil života dovodi do porasta mnogih psihosomatskih bolesti, poput gastritisa, alergija, hipertenzije i dijabetesa.
Osim s navedenim, refleksoterapeut se u praksi najčešće susreće s problemima koštanog sustava – bol u vratnom i lumbalnom području, trzajne ozljede, zamrznuto rame, išijas, artritis kralježnice, koljena ili kukova te sportske ozljede neke su od tegoba na koje refleksoterapija uspješno djeluje.
U trudnoći refleksoterapeut može ublažiti jutarnje mučnine i, ako majka pati od nje, križobolju, a također djeluje na tegobe uzrokovane menopauzom.
U starijoj životnoj dobi ljudi često pate od visokog krvnog tlaka i drugih srčanih problema te raznih oblika reumatskih problema i bolova. Isto tako, u slučaju operativnog zahvata bilo koje prirode, primjerice zamjene kuka ili koljena, refleksoterapija može pomoći tijelu da se što brže oporavi. Kako svaki operativni zahvat u tijelu izaziva reakciju šoka, a anestetici smanjuju zaštitu imunološkog sustava, redoviti postoperativni refleksotretmani mogu biti od velike pomoći.
Refleksoterapija je danas jedna od najpopularnijih oblika komplementarne medicine. Ono što je čini popularnom njena je jednostavnost i sigurnost. Ova neagresivna, stoljećima primjenjivana metoda svoje mjesto je, osim na Istoku, našla i u mnogim klinikama i bolnicama diljem Europe i svijeta.
Od davnih vremena različite kulture diljem svijeta primjenjivale određene oblike refleksoterapije. Pionir na području refleksoterapije iz 30-ih godina prošlog stoljeća, dr. Shelby Riley, smatrao je da se upravo iz Egipta refleksoterapija proširila Rimskim carstvom. U grobnici u sklopu velikog grobnog kompleksa u Saqqari u Egiptu nalazi se slavna freska iz 2330. g.pr.Kr. Grobnica je poznata pod imenom „Liječnikov grob“, budući da freska pokazuje dva liječnika kako na dvojici pacijenata primjenjuju refleksoterapiju. Prema prijevodu drevnih hijeroglifa pacijent kaže: „Nemoj me ozlijediti.“, a liječnik odgovara: „Djelovat ću tako da ćeš me hvaliti.“
Liječnik koji tretira stopala sjedi leđima okrenut pacijentu. Time se htjelo izbjeći tada uvredljivo okretanje stopala liječnikovom licu. Piktogrami na fresci naglašavaju koncept energije; plava valovita crta simbolizira moćne vode Nila i, šire gledajući, vitalnu snagu univerzuma.
U 4. stoljeću kineski akupunkturist Ko Hung otkrio je da se jakim pritiskom palčeva na tabane tijekom tretmana akupunkture poboljšava izliječenje i potiče oslobađanje energije. Iz tog razloga se refleksoterapija ponekad i danas naziva akupunkturom bez igala.
Na samom početku 20. stoljeća zonska terapija, preteća moderne refleksoterapije, zaživjela je kroz rad dr. Williama H. Fitzgeralda. Ovaj specijalist za uho, grlo, nos otkrio je da se pritiskanjem vrhova prstiju pacijenata štipaljkama ili omatanjem elastične trake oko sredine njihovog prsta bol drastično smanjuje i čak ima anestetičko djelovanje na lice. Bol se također smanjivala pritiskanjem palčeva. S obzirom da je palac povezan s dijelovima mozga koji luče endorfine koji stvaraju osjećaj opuštenosti, ne iznenađuje to da se smanjila i razina boli.
Autor: Iva-Martina Bašić
Literatura:
W. M. Fitzgerald, Edwin F. Bowers, „Zone therapy“
Ann Gillanders, „Refleksoterapija“
Barbara and Kevin Kuntz, „Complete refleksology for life“
Newsletter
Želiš primati novosti, korisne savjete i posebne pogodnosti na svoj email?
Prijavi se na newsletter i kreni s promjenom.
